Godišnja spasilačka vježba KOSSP-a održala se od 23. do 25. lipnja 2017. godine na Petehovcu. Planinarski centar Petehovac nalazi se u zaleđu grada Rijeke i Kvarnerskog priobalja, u središnjem području Gorskog kotara i neposrednoj blizini grada Delnica. Petehovac je kolijevka hrvatskog planinarstva i skijanja, a nalazi se na nadmorskoj visini od 1035 m.
Na vježbu je došlo 70 pasa iz Hrvatske i Slovenije, a po dolasku su bili raspoređeni u 8 različitih grupa. Za petak je bilo planirano jedno traženje, za subotu dva i za nedjelju opet jedno. Osim standardnih traženja u šumama, bila su organizirana i traženja u ruševinama te simulacija ispitnih traženja. Traženje se sastoji od toga da psa pošaljete u željenom smjeru, on pretraži teren i kada pronađe izgubljenu osobu (markiranta), obavijesti svog vodiča lajanjem. Nakon toga markirant ga nagradi hranom ili igračkom.
U petak je održano predavanje o maintrailingu. Maintrailing je vještina u kojoj pas prati miris točno određene osobe, a predavanje je držao Matjaž Zanut. U subotu je predavanje održao Ivan Miholić, a tema je bila poslušnost i rješavanje problema u spasilačkoj poslušnosti.
Didi je bila raspoređena u tim s border collijem Jupijem, australcem Speedom, labradorom Donom, dobermankom Sagom, samojedom Plišom, njemačkim ovčarom Hernesom i haskicom Kirom. U petak smo prvo isprobali traženje jedne osobe, da vidimo na kojem stupnju znanja je koji pas. Napravili smo jednostavno traženje, markirant je bio skriven uz put i svi psi su ga vrlo brzo našli. Sva tri dana smo traženja radili bez motivacije. To znači da pas ne zna gdje je markirant skriven i markirant mu ne daje nikakav zvučni niti vizualni signal – poput dozivanja ili mahanja. Nakon prvog traženja, radili smo drugo traženje u visokoj travi. Psima je to bilo poprilično komplicirano zbog toga što miris drukčije putuje u visokoj travi nego u šumi. Psi su skakali kako bi se lakše kretali i kako bi uhvatili miris u zraku. Uz malo pomoći, savladali su i tu prepreku.
Drugi dan išli smo na teži teren, koji je bio dosta strm. Psi su ponovno bili vrlo uspješni. Općenito, psima su prirodne barijere dosta komplicirane pa tako ako prilikom traženja naiđu primjerice na potok, češće će se dogoditi da će skrenuti i nastaviti traženje uz potok, nego da ga pređu. Na videu možete vidjeti Didi u traženju preko dvije barijere. Neki psi su na ovom treningu odradili i visinska traženja, što znači da se markirant skrivao na drvetu.
Poslijepodne smo imali simulaciju ispitne situacije. S obzirom da Didi službeno trenira tek 3 mjeseca, nije išla na simulaciju. No odradila je traženje 6 markiranata s prosljeđivanjima. Markiranti su se nalazili uz put, udaljeni 5 do 30 m (nasumično).
Zadnji dan smo ponovno bili na strmom terenu pa smo radili traženja pri kojem se pas kretao po izohipsama.
U ova tri dana naučili smo zbilja puno, susreli smo se s različitim razmišljanjima, metodama rada, različitim terenima, markirantima i za kraj, uvježbali smo lajanje. 🙂 Hvala Jasni Šporar, koja nas je vodila ova tri dana, na svim savjetima i predivnim slikicama.
Nakon ovog tabora, motivacija je definitivno porasla i jedva čekamo sljedeći trening i naravno, brojimo 365 dana do sljedećeg tabora.
(Dio zagrebačkog tima)